Dan peti

Nakon prilicno loseg dana jucer, danas se odmaramo. Naime, imamo slobodan dan.

Organiziran nam je izlet po Brasovu i okolici, posjet drakulinom dvorcu i slicno. No, zbog predivnog vremena jucer (kisa 0-24, potoci po cestama, na vijestima poplave i katastrofe) nismo bili odusevljeni. Osim toga, trebali bismo se ustati oko 9. To ne dolazi u obzir. Danas su sobarice optimisticno dosle u 11 u sobu i primjetile nas kako krmimo ko telad, pa odustale. Dosle su ponovo u 12. Optimisticno. Kada su treci puta dosle sam im se smilovao i otisao iz sobe da pospreme :). Pouceni jucerasnjim i prekjucerasnjim porazima (vidi komentar kod meca s Izraelom), danas smo mi otisli jesti medvjeda u obliznji restoran. Medo je bio fin. Nadam se da ce nam to pomoc da i u mecevima mi cesce jedemo medvjede.

Inace, okolis je stvarno lijep. Imamo neko kao jezerce, kucice u drvetu okolo, restorancice, ko mali park prirode. Standovi na ulazu ko kod naseg zooloskog i tako. Unaprijed se ispricavam sto nema nijedne slikice na blogu ali mi se uzasno ne da slikavat naokolo tako da je moj digitalac jos uvijek vrijedno spremljen u torbi. U glavnom hotelu imamo i bazencinu sa šankom i nekim dodatnim džidžama, besplatno za sve natjecatelje, tako da cemo danas imati grupni posjet doticnom. Naime, prosli puta smo imali malu anegdotu. Vjeko, Oggy i Lujo su isli do bazena, ali Vjeko je htio prvo malo provrtit bulletin i popit kavu. Unatoc nagovaranju njemu se nije zurilo pa su bili u kaficu oko pola sata i tek onda produzili do bazena. U tom trenu su sa bazena otisle Rimstedt sekice (plavuse, šveđanke, mete svih pozudnih pogleda, you know the stuff) u bikinijima. Mislim da je komentar Oggyevog i Lujinog pogleda u tom trenu posve nepotreban.

Kava 2 Euro

Cola 2 Euro

Oggyev i Lujin pogled, priceless.

Sve ostalo se moze kupiti MasterCardom.

Nakon bazena i slicnog vjerojatno cemo otici malo do Brasova prosetat gradom. Zacudo danas jos nije pala kiša, nadam se da ce tako i ostati. Trenutno svi lezimo u sobama :).

Sutradan imamo opet tri meca, Dansku, Belgiju i Francusku. Danci su super nepredvidljivi, mogu svakog dobit 25 i od svakog izgubit 25. Belgijci bi trebali biti lagani mec (ali to nama hrvatima nikad nije islo), a protiv Francuza cemo probat drzat gace. Koliko sam gledao, igraju daleko najkvalitetnije na turniru.

Dodatak:

Isli smo na mini izlet do Brasova. Potrpali smo se u dva auta svi osim Lare. Do Brasova se samo trebamo spustiti niz planinu... stali smo na pola puta u nekom ugibalistu koje je više-manje napravljeno za turiste da slikaju Brasov sa mjesta gdje se vidi cijeli gradich. Prilicno lijep pogled, zveknusmo dvije-tri slike (moj digitalac jos uvijek vjerno pazi na moju odjecu u torbi) i krenli smo dalje. U gradu smo brzo nasli parking i zakljucili da nemamo kovanice za platiti parking (uglavnom sve kosta cijeli broj Lea ili eventualno pola, a kovanice su samo od 50 tog neceg). Sveskupa smo zbrojili 1.5 Lei (sat vremena parkiranja). Lujo je zahaltao neke rumunje na cesti da mu zamjene par novcanica, tako da je Oggy platio dva sata parkinga a Vjeko samo jedan. Naime, Šašek tvrdi da on nikad nije vidio da je itko dobio kaznu za parkiranje, a ja sam bio prilicno skeptican jer sam u nasem selu vidio nekog lika sa uniformom parkirnog maltretatora koji vreba i prati koji auti su pristigli na parking. No u svakom slucaju, platili smo tako i krenuli setnju glavnom ulicom. Zanimljivo je da nigdje u cijeloj ulici ne pise kako se ulica zove, niti sa jedne strane. Valjda misle da to svi znaju. Ili da ne trebaju znati. Uglavnom smo ulazili u suvenirnice i takve zanimljive ducancice kako bismo obradovali svoje bliznje nekim pokloncicima. Putem smo zamjetili i Irish pub te Sex shop, kako tko. Kupio sam i sladoled putem, zacudjujuce, kuglica kosta 3 kune (A NE ŠEST KO U VINCEKU, LIHVARI PROKLETI). Došli smo i do nekih štandova sa raznim drvenim, keramickim i slicnim sitnicama. Vjeko nije ni pogledao sto na standu ima nego je vec zahaltavao prodavacicu da bi mi discount na vecu kolicinu, te je ubrzo dogovorio deal. Lujo je kupio drkalicu (zatrazite da vam pokaze, presmjesna je), Vjeko i još poneki su kupili dobar keg, bilo je tu i pepeljara i kutijica. Ja sam kupio deset istih razglednica. Oggy je mudro kupio fornete koji su bili vruci (on voli hladne) pa je jedva jednog stigao pojest prije nego sto smo mu sve razgrabili. Našli smo i Expert Shop, no ja nisam uspio vidjeti sto se u njemu prodaje, nije to moj teritorij :D. Sa trga se vidi brdasce sa gondolom, a pokraj njega veliki natpis "BRASOV" koji iznimno nalikuje na Hollywood. Za sliku pitajte nekog tko nije dovoljno lijen izvadit digitalac iz torbe, npr Oggya. Ipak smo se vratili u Irish pub gdje sam bio jedini koji nije pio pivu. Cak mi se i konobarica smijala. Oggy je opet kupio vruce fornete, ovaj puta je smazao dva. Putem nazad smo pokupovali iz shopova na koje smo bacili oko putem. Vjeko nije uspio kupiti žnirance (magicno ih je uspio potrgati - ne pitajte me kako, nisam mađioničar).

Auti su jos uvijek bili na mjestima kada smo se vratili, i bez cestitke, tako da smo se vratili nazad u komociji. Sve u svemu, ugodan izletic.

Kad smo se vratili nasli smo Laru u lobbyu kako tambura bugare u njihovoj igri koju je tek naucila. Hrvati:Bugari 2:0.

Nakon vecere smo Rudi i ja otišli do glavnog hotela, on zbog toga sto wireless internet u našem nije radio, ja iz dosade. Kao i svaku vecer, u predvorju hotela juniori su se druzili uz razne kartaške i druge igre, poput Yamba. Ja sam sa dankinjama odigrao par partija Seta nakon cega su me potjerale jer sam ih natamburao. Ponekad mi je stvarno drago sto Azra ili Nikola nisu samnom :D. Stigla je i Carlotta te dosta školaraca, pa je palo par upoznavanja i pozdravljanja, nakon cega smo isli u hotel odmoriti pred prilicno bitan sutrasnji dan u kojem se trebamo izvaditi iz govana.