Epilog

Kako svemu, tako i ovom blogu jednom dodje kraj. Turnir je zavrsio, mi smo vec neko vrijeme u civilizaciji, zivi i zdravi. Nakon sto su se dojmovi slegli, vrijeme je za zavrsni post. Hvala svima koji ste citali i komentirali (sto na blogu, sto na BBO, sto mejlom, porukicama, fejsom, MSNom...).

Dok smo bili u Rumunjskoj cuo sam jednu zanimljivu anegdotu koja se moze primjeniti u ovom slucaju:

Na granici pita carinik: "Do you have anything to declare?"

- "Yes. Don't go to Romania."

Putem nazad smo se vec pripremili na ceste, no srecom nisu nas nigdje pretjerano uštopali (to smo ucinili sami time sto smo nekoliko puta krenuli u krivom smjeru ili trazili neki shopping centar za poklone :D). Mudro promjenismo solidnu kolicinu novaca kako bismo se putem nazad najeli u nekom lokalnom restoranu uz cestu i probali koji od njihovih domacih specijaliteta. No, nismo ocekivali posvemašnji obrat: putem nazad vidjeli smo jedan (brojkom: 1) restoran koji je radio, i taj smo slucajno promašili. A Rumunjska nije baš ni malena. U petsto kilometara, jedan restoran. Long (and hungry) story short, dosli smo do granice sa Srbijom, okrenuli se nazad i vozili do prve benzinske kako bismo novce potrošili. Naime, novce nam u eure nisu htjeli promjeniti. Niti u dinare. Benzinska izgleda kao iz Mad Maxa (doduše gotovo cijela Rumunjska izgleda tako) - pustoš, psi, rasulo. Tankali smo supersumnjivi benzin (trebao nam je bezolovni koji inace ima zelenu etiketu, pa smo tankali onaj sa zelenom etiketom na kojem je pisalo samo "benzin"). Auto je prezivio, ali nas je bilo strah. Barem mene.

Stigli smo do granice gdje je Oggy smišljavao eure na putu ovamo, ali mi ih nismo morali smisliti. Cim smo usli u Srbiju u prvih 200 metara se stvorilo 5 restorana; stali smo u jedan i najeli se kako i zasluzujemo :). Hrana je bila odlicna, konobar super pristojan, atmosfera ugodna. Misljenja sam da su Srbi odlicni ugostitetlji; apsolutno svaki puta kada sam u Srbiji išao jesti su konobari bili na fantasticnoj razini - posve je tužno što je kod nas u velikoj vecini slucajeva skroz suprotno. Nevjerojatno koja ogromna razlika. Poslovicno smo se izgubili u Beogradu jer nam tamo GPS podivlja, pa smo po treci put imali "iza ovog ugla... ne, iza onog ugla... ne, tu iza ovog je sigurno... a mozda je tamo... probaj ovdje, mozda negdje dodjemo" metodu pronalaska puta koja nije urodila plodom. Iskoristio sam svoj tecni srpski na jos jednoj benzinskoj i dobio sam upute kako se izvuci iz grada i krenuti prema Hrvatskoj. Dosta je neobicno sto smo u cijelom Beogradu vidjeli samo jednu tablu za Zagreb. Jednako tako se sjecam anegdote kada smo prije dvije godine bili u Bugarskoj i na granici Bugarska-Srbija smo vidjeli tablu:

"LIJEVO: Istambul, Sofija

DESNO: Beograd, Minhen"

Srbi nas se ocito srame. Ili misle da do Njemacke ne postoji nijedna druga država. Who will know. Tu je krenulo na bolje, napokon smo se docepali autoceste. Na granici sa Hrvatskom smo imali skrivenu kameru... ili je barem tako izgledalo. Naime, hrvatska carinica je bila neka djevojka od dvadesetak godina koja je izgledala toliko dobro da kad je pitala "imate li sto za prijaviti" nas trojica smo instantno izletili iz auta da mladoj dami pruzimo pomoc. U tih pet minuta smo dehidrirali od slinjenja, no nekako smo se sabrali i krenuli nazad. Usput receno, dok nas je pregledavala kraj nas se progegao auto sa dva lika koji su se frajerisali autocestom u spuštenom i vrlo nabrijanom autu, pa im se raspala getriba :D. Ostatak puta je bio kao da smo tek sad usli u Europsku Uniju, a ne kao da smo iz nje dosli.

U drugom autu Oggy je smislio 120 eura za Zeleni karton na srpskoj granici.

Sto se tice "oficijalne muzike", njena prica je ovakva:

Freedom je bio pušten 20 puta zaredom u Pizzeriji u kojoj smo jeli.

Nakon jednog poraza ja sam od muke poceo pjevati "Zeko i potocic", ali sam zapeo s lyricsima te je Rudi vješto nastavio. Nakon toga su Rudi i Šašek našli ovu verziju na Youtubeu i svima nam se svidjela :).

Dan deseti

Evo i posljednjeg dana. Samo jedno kolo, odlucujuce za mnoge momcadi (odluka za prvo, odluka za drugo, odluka za cetvrto, odluka za prvaka schools konkurencije).
Mi smo nazalost zacementirani na devetnaestom mjestu, a igramo protiv Poljske koja se posve raspala. Dosli su po pobjedu, zacementirani su oko devetog mjesta. Od nas su jedino oni tuzniji.

Match 1 - Poljska
Igrao se veseli bridge. Poljaci su tu i tamo blefirali, pa uljetali u osamsto, pa pustali kontrakte, pa su bacili jedno 3 undertricka na 2Hx. Ja sam dva puta atakom prodao 3 stiha (jednom su napravili, jednom 100 umjesto 800). Jedan drugog su sprdali, na kraju je bilo skroz simpaticno, a na dosta bordova i kvalitetno. Ugodan bridge. Izgubili smo 11:19, pred pocetak prvenstva ne bismo bili nezadovoljni ovim skorom protiv njih.

U predzadnjem kolu su Englezi razvalili Njemacku i katapultirali ih u situaciju da cak mozda nece biti u top4 (cijelo vrijeme su bili top3). Francuzima se nije smjelo dogoditi isto protiv Engleza... i nije. Izdrzali su, odigrali mec u egalu i osvojili. Za drugo mjesto Norvezani nisu smjeli izgubiti od Ceske. Ali jesu... Izrael je pobjedio u svom mecu i pretekao ih. Do predzadnjeg borda je bilo u 1VP. Nizozemcima je trebalo cudo, trebali su pobjediti Italiju sa barem 23:7, a Njemacka je trebala izgubiti kako bi se kvalificirali na svjetsko (top4). I to se i dogodilo, pobjedili su 24:6 jer su zabili grozan slam na predzadnjem bordu. U schools su top2 momcadi bile kilometrima od ostalih, Izrael 1 VP vise od Poljske. Izrael je samo morao natamburati svoje protivnike vise nego Poljaci svoje. Dobili su 21:9, ali to nije bilo dovoljno jer su Poljaci pobjedili 25:1 i osvojili.

Nama ostaje uciti na greskama... kao i svake godine. Sa jednim VP po mecu vise bili bismo 5-6 mjesta gore, sto bi bilo skroz solidno. Nasa realnost je ovakva, doduse. Nadali smo se vise, ali niti nije bilo sportske srece. Mali fond juniora kod nas, cinjenica da nijedan od tri para inace ne igra zajedno (jedino smo Rudi i ja igrali nesto cesce u zadnjih pola godine) tesko da se moze mjeriti s parovima koji igraju minimalno dvije, a ponekad i 10 godina zajedno, koliko god individualno mislimo da smo dobri. Iskustva protiv dobrih protivnika takodjer nam ne bi stetilo. Objektivno gledano, po mecu smo bacili u prosjeku 2 VPa na "cigla na glavu" situacije. Samom eliminacijom tog problema bili bismo mnogo bolje plasirani. No, cinjenica je da to nije tako lako popraviti. Ili se to barem meni cini, kad u dvije godine se u tom pogledu nista nije promjenilo. Svaka cast kapetanu Saseku koji se potrudio da se ovdje uopce pojavimo. Thanks.

Dan deveti

Nakon dugo vremena se ponovo budimo rano. Danas u programu imamo tri teska meca.

Match 1 - Turska
Poznati BBO experti su prvi na tapeti. Navodno dobro igraju karte. Nismo igrali nista narocito, ali na jednom zanimljivom bordu su napravili 4Hx. Tesko je bilo dokuciti kako ali su nam Lara i Vjeko ubrzo objasnili. Naime, Vjeko je atakirao preko reda te je izvodjac naredio da je ataka (as tref) velika kaznena karta (mora se igrati prvom legalnom prilikom). Lara je atakirala pik, te je na drugu rundu aduta vjeko morao odigrati asa tref.

Match 2 - Svedska
Sasek nas je lijepo zamolio da ih natamburamo, pa i jesmo. Sandra nije bila nimalo simpaticna, Emma jest.

Match 3 - Norveska
Lujo i Oggy su dofurali odlicnu cedulju, ali nije bilo dovoljno jer sam ja igrao za drugim stolom. Bili su uzasno simpaticni, though.

Ostao nam je jos samo jedan mec, sutra ujutro s Poljskom. Tesko da cemo se puno micati od trenutne pozicije, ali cemo svejedno dati sve od sebe.

Dan osmi

Opet spavamo duze, danas nema prvog meca.
Danas su nam dva najlaksa meca na turniru u programu, Finska i Irska. Vrijeme je za vadjenje. Makar mi hrvati nismo bas sposobni tako nesto izvest.
Slicno je bilo i u Jesolu... problem je sto nikog ne mozemo napucat 20+. Protiv svakog mozemo izvuc egal, ali kad netko stavi glavu na panj, mi mu pomognemo da je makne.

Match 1 - Finska

Tablica nam je djelovala ok do sestog borda gdje sam veselo uletio u 1100. Time sam uspjesno i partnera zdeprimirao, pa nije djelovalo sretno. Ni nasi nisu igrali sjajno, te smo ujebali priliku da rasturimo superslabe fince. 13:17 i vjerojatno najgori mec na turniru. Nothing much to be said.


Match 2 - Irska

Uvjerljivo najlosiji na prvenstvu, sluze kao kante za tamburanje, i tako i igraju. Tamburali smo ih s lijeva i s desna, te da i sami nismo radili pizdarije ubili bi ih nenormalno. Ovako je zavrsilo mirnih 22:8.

Šašek nam se zdeprimirao mecem protiv Finske. Istina je da smo stvarno igrali grozno.

Nazalost, nemam sto vise pisati, truljavo je, nema se sto radit osim sjedit u sobi i popit pivu prije spavanja (osim mene, ja ne volim pivo:(). Sutra trazim kojom metodom rumunji salju razglednice. Nadam se da nije nesto suludo :D. Sutra se ponovo dizemo u pola devet :).

Dan sedmi

Budimo se cili i orni, nakon reshufflanja po sobama. Prvo kolo smo u BYEu, dakle, sigurnih 18 je v dzepu. Prvi iduci mec su Češnjaci, bitni za nase vadjenje iz drekeca i proboj prema sredini tablice gdje mislimo da pripadamo.

Match 1 - Ceska

Mi smo igrali solidno, malo sam na jednom bordu otvorio supertanko pa sam zavrsio u mansi koja nema sanse. Na kraju meca sam se okladio s Rudijem u sladoled kako ce mec zavrsiti. To mu je bila vec druga oklada za taj mec, naime kladio se sa Cehinjom u KK (konvertibilnu kavu - to je kava koja moze i ne mora biti kava, kompenzabilna je raznim drugim nacinima) hocemo li ih natamburat. I bogme jesmo, duzan sam i sladoled. 18:12, jupi :).

Sad smo sesnaesti. Olakim pogledom na tablicu vidi se da smo igrali protiv prvih 4, a od zadnjih pet smo igrali samo sa jednim. Dakle, nije nerealno ocekivati da cemo natamburati barem 3 od tih 4 meca i dic se 4-5 mjesta. Jos da nesto dobro uhvatimo u preostalih 3 meca sa boljim protivnicima i eto nas na pristojnom rezultatu. Jedna od tih 4 momcadi je Grcka, nas sljedeci protivnik.

Match 2 - Grcka

Ovo je nemoguce. Jednostavno se ne moze vjerovati sto se uspjelo sve dogodit u ovom mecu. Da ima IMALO pravde rezultat bi bio barem obratan, ako ne i bolji. Pali smo grand slam na bolju sansu, gdje je grk igrao prilicno lose i napravio. Rekli su nam antipercentage mansu, rekli su nam sve slemove, sistem ih je dvaput spasio (koliko vas moze pokazati 18-19 balansa i stati u 2H ili 1NT?), rekli smo mansu koju se na dobru liniju padne samo na singl damu zguza... jednostavno pregrozno... Lujo i Oggy su skupili -42 butlera na pravdi boga.

Eto. Iskreno, nemamo bas srece. Nije da igramo sjajno, ali ni srece nemamo.

Hrana u hotelu se ciklicki ponavlja s periodom od cetiri dana. Eto, siguran sam da vas je to sve jako zanimalo.

Danas smo saznali da nam nece doci pojacanje. Naime, petero dragih ljudi je namjeravalo doci bodriti nas zadnja tri dana, ali plan se izjalovio. Steta. Makar mozda bolje za njih da nikad ne saznaju kakve su ovdje ceste.

Dan sesti

Jucer sam mudro zakljucio da danas igramo protiv tri drzave kojima svima ime zavrsava na "ska". Danska, Francuska i, naravno, Belgijska.

Danasnji dan nije protekao po planu.

Rudi i ja nismo igrali prvi mec pa smo odlucili odspavati malo dulje. Tako ce biti i sutra i prekosutra, jer smo sutra prvi match u BYEu, a prekosutra nema prvog meca po rasporedu. Dok mi spavamo, nasi igraju protiv Danske. Jucer sam im prije spavanja i jednima i drugima stavio Danske konvenc karte ispod vrata, da imaju sto proucavati za doruckom. Nadao sam se da je to dobitni potez.

Jos sam jucer nakon igranja seta u hotelu malo kibicirao i pricao s dancima dok su igrali rubber.

Probudio sam se u neko pristojno vrijeme *cough* te otisao do hotela vidjeti stanje.

Match 1 - Danska

Dolazim pri prilicno povoljnom rezultatu. Krenulo je po planu, tamburanje s lijeva i s desna.

Dolazi Rudolf, u samo pet minuta gubimo 22 IMPa. Šašek je promptno poslao Rudolfa na ramu da nam ne kvari skor. Rudolf odlazi, ponovo dobivamo. Pa neka vama i dalje praznovjerje bude smiješno. U tom trenu samo se sjetio zasto smo izgubili od njemacke... Pa Rudi je bio ulogiran pod svojim nickom u sobi dok su oni igrali!!! Na kraju je mec zavrsio egalom, tanka pobjeda za nas. Danci su ipak trenutni svjetski prvaci (vise im ne igra najbolji par ali svejedno ne bi trebali biti u zadnjih pet kao sto jestu) i vrlo neugodan protivnik.

Match 2 - Belgija

Ovo je mec za vadjenje, trebali bismo ih natamburati jer stvarno igraju lose. Igramo mi i Lujo i Oggy. Na drugom bordu gdje imaju 3NT im radimo 2S pod kontrom i sve djeluje na tamburanje s lijeva i s desna. No, ako malo bolje pogledate tablicu na kraju meca, shvatit cete da smo Rudi i ja ujebali sto se ujebat dalo (vise ja nego on), te uz najbolju volju belgijaca nismo ih natamburali. 16:14 za nas, puno manje od ocekivanog. Ocekivano i posve zasluzeno ne igramo treci mec protiv francuza.

Match 3 - Francuska

Ukratko, izgubili smo. 7:23. Udugo... iiiiiiiiiizzzzzzguuuuuuuuubiiiiiiiiiiliiiiiiiii smoooooo i ne da nam se pricat o tome.

Jednostavno receno, moral nam trenutno nije neki. Odlucili smo promjeniti raspored po sobama po Tihaninom teoremu o razdvojenim partnershipima. Vidjeti cemo hoce li to donjeti kakvog ploda.

Sutra su na rasporedu BYE, Ceska pa Grcka.

Imamo jos sedam meceva i BYE do kraja, dakle, na dvije trecine smo. Šanse za solidan plasman su sve manje, ali ako "we get our shit together" i odigramo kvalitetno do kraja, mozemo se dici na neki solidan plasman. Talijani i izraelci su to pokazali u prosla dva dana, digli su se i jedni i drugi deset mjesta.

p.s. iznenadjenja ne prestaju. Od socnijih:

nizozemska - finska 16:14

njemacka - grcka 17:13

belgija - francuska 13:17

austrija - svedska 19:11

austrija - norveska 23:7

finska - bugarska 20:10

Dan peti

Nakon prilicno loseg dana jucer, danas se odmaramo. Naime, imamo slobodan dan.

Organiziran nam je izlet po Brasovu i okolici, posjet drakulinom dvorcu i slicno. No, zbog predivnog vremena jucer (kisa 0-24, potoci po cestama, na vijestima poplave i katastrofe) nismo bili odusevljeni. Osim toga, trebali bismo se ustati oko 9. To ne dolazi u obzir. Danas su sobarice optimisticno dosle u 11 u sobu i primjetile nas kako krmimo ko telad, pa odustale. Dosle su ponovo u 12. Optimisticno. Kada su treci puta dosle sam im se smilovao i otisao iz sobe da pospreme :). Pouceni jucerasnjim i prekjucerasnjim porazima (vidi komentar kod meca s Izraelom), danas smo mi otisli jesti medvjeda u obliznji restoran. Medo je bio fin. Nadam se da ce nam to pomoc da i u mecevima mi cesce jedemo medvjede.

Inace, okolis je stvarno lijep. Imamo neko kao jezerce, kucice u drvetu okolo, restorancice, ko mali park prirode. Standovi na ulazu ko kod naseg zooloskog i tako. Unaprijed se ispricavam sto nema nijedne slikice na blogu ali mi se uzasno ne da slikavat naokolo tako da je moj digitalac jos uvijek vrijedno spremljen u torbi. U glavnom hotelu imamo i bazencinu sa šankom i nekim dodatnim džidžama, besplatno za sve natjecatelje, tako da cemo danas imati grupni posjet doticnom. Naime, prosli puta smo imali malu anegdotu. Vjeko, Oggy i Lujo su isli do bazena, ali Vjeko je htio prvo malo provrtit bulletin i popit kavu. Unatoc nagovaranju njemu se nije zurilo pa su bili u kaficu oko pola sata i tek onda produzili do bazena. U tom trenu su sa bazena otisle Rimstedt sekice (plavuse, šveđanke, mete svih pozudnih pogleda, you know the stuff) u bikinijima. Mislim da je komentar Oggyevog i Lujinog pogleda u tom trenu posve nepotreban.

Kava 2 Euro

Cola 2 Euro

Oggyev i Lujin pogled, priceless.

Sve ostalo se moze kupiti MasterCardom.

Nakon bazena i slicnog vjerojatno cemo otici malo do Brasova prosetat gradom. Zacudo danas jos nije pala kiša, nadam se da ce tako i ostati. Trenutno svi lezimo u sobama :).

Sutradan imamo opet tri meca, Dansku, Belgiju i Francusku. Danci su super nepredvidljivi, mogu svakog dobit 25 i od svakog izgubit 25. Belgijci bi trebali biti lagani mec (ali to nama hrvatima nikad nije islo), a protiv Francuza cemo probat drzat gace. Koliko sam gledao, igraju daleko najkvalitetnije na turniru.

Dodatak:

Isli smo na mini izlet do Brasova. Potrpali smo se u dva auta svi osim Lare. Do Brasova se samo trebamo spustiti niz planinu... stali smo na pola puta u nekom ugibalistu koje je više-manje napravljeno za turiste da slikaju Brasov sa mjesta gdje se vidi cijeli gradich. Prilicno lijep pogled, zveknusmo dvije-tri slike (moj digitalac jos uvijek vjerno pazi na moju odjecu u torbi) i krenli smo dalje. U gradu smo brzo nasli parking i zakljucili da nemamo kovanice za platiti parking (uglavnom sve kosta cijeli broj Lea ili eventualno pola, a kovanice su samo od 50 tog neceg). Sveskupa smo zbrojili 1.5 Lei (sat vremena parkiranja). Lujo je zahaltao neke rumunje na cesti da mu zamjene par novcanica, tako da je Oggy platio dva sata parkinga a Vjeko samo jedan. Naime, Šašek tvrdi da on nikad nije vidio da je itko dobio kaznu za parkiranje, a ja sam bio prilicno skeptican jer sam u nasem selu vidio nekog lika sa uniformom parkirnog maltretatora koji vreba i prati koji auti su pristigli na parking. No u svakom slucaju, platili smo tako i krenuli setnju glavnom ulicom. Zanimljivo je da nigdje u cijeloj ulici ne pise kako se ulica zove, niti sa jedne strane. Valjda misle da to svi znaju. Ili da ne trebaju znati. Uglavnom smo ulazili u suvenirnice i takve zanimljive ducancice kako bismo obradovali svoje bliznje nekim pokloncicima. Putem smo zamjetili i Irish pub te Sex shop, kako tko. Kupio sam i sladoled putem, zacudjujuce, kuglica kosta 3 kune (A NE ŠEST KO U VINCEKU, LIHVARI PROKLETI). Došli smo i do nekih štandova sa raznim drvenim, keramickim i slicnim sitnicama. Vjeko nije ni pogledao sto na standu ima nego je vec zahaltavao prodavacicu da bi mi discount na vecu kolicinu, te je ubrzo dogovorio deal. Lujo je kupio drkalicu (zatrazite da vam pokaze, presmjesna je), Vjeko i još poneki su kupili dobar keg, bilo je tu i pepeljara i kutijica. Ja sam kupio deset istih razglednica. Oggy je mudro kupio fornete koji su bili vruci (on voli hladne) pa je jedva jednog stigao pojest prije nego sto smo mu sve razgrabili. Našli smo i Expert Shop, no ja nisam uspio vidjeti sto se u njemu prodaje, nije to moj teritorij :D. Sa trga se vidi brdasce sa gondolom, a pokraj njega veliki natpis "BRASOV" koji iznimno nalikuje na Hollywood. Za sliku pitajte nekog tko nije dovoljno lijen izvadit digitalac iz torbe, npr Oggya. Ipak smo se vratili u Irish pub gdje sam bio jedini koji nije pio pivu. Cak mi se i konobarica smijala. Oggy je opet kupio vruce fornete, ovaj puta je smazao dva. Putem nazad smo pokupovali iz shopova na koje smo bacili oko putem. Vjeko nije uspio kupiti žnirance (magicno ih je uspio potrgati - ne pitajte me kako, nisam mađioničar).

Auti su jos uvijek bili na mjestima kada smo se vratili, i bez cestitke, tako da smo se vratili nazad u komociji. Sve u svemu, ugodan izletic.

Kad smo se vratili nasli smo Laru u lobbyu kako tambura bugare u njihovoj igri koju je tek naucila. Hrvati:Bugari 2:0.

Nakon vecere smo Rudi i ja otišli do glavnog hotela, on zbog toga sto wireless internet u našem nije radio, ja iz dosade. Kao i svaku vecer, u predvorju hotela juniori su se druzili uz razne kartaške i druge igre, poput Yamba. Ja sam sa dankinjama odigrao par partija Seta nakon cega su me potjerale jer sam ih natamburao. Ponekad mi je stvarno drago sto Azra ili Nikola nisu samnom :D. Stigla je i Carlotta te dosta školaraca, pa je palo par upoznavanja i pozdravljanja, nakon cega smo isli u hotel odmoriti pred prilicno bitan sutrasnji dan u kojem se trebamo izvaditi iz govana.

Dan cetvrti

Cetvrti dan jos nije poceo, ali buduci da smo svi otkrili svoju praznovjernost u Rumunjskoj (Lara cak nosi cesnjak sa sobom!), napisati cu post unaprijed. Mozda pomogne.

Match 1 - Nizozemska

Ubili smo ih ko volove. Rudi je Boba Drijvera pitao za autogram nakon sto je pao trecu mansu zaredom, na sto je ovaj udario glavom u stol. Bivali su kaznjeni VPima. Vjeko je zabio dva slema u minoru. Ubili smo ih 23:7

Match 2 - Njemacka

Celicni njemci bili su kao putar u sauni. Rastocili smo ih toliko da su molili za milost. Ne znamo njemacki najbolje pa nije upalilo. 25:1

Match 3 - Bugarska

Dragi su nam, ali VPi su nam drazi. Syusyukin nije imao rodjendan, tako da smo i njih natamburali. Kako su nam prijatelji, samo 21:9 su izgubili.

Post mortem edit:

Nazalost, eksperiment praznovjerjem nije upalio plodom. Od nizozemaca smo izgubili 21:9, njemci su nas razbucali 3:25, ali smo barem bugare natamburali 18:12 (izvukli su se u zadnja 2 borda). Nismo bili zadovoljni, malo je reci. Pogotovo nakon njemacke. Ali sto je tu je, idemo dalje, rekao bi dezerter Ivo. :D.

Sutra nam je slobodan dan. Girls sekcija sutra igra zadnje kolo i bas je tako ispalo da dvije najbolje reprezentacije (osigurale su da ce biti prve i druge) igraju medjusobno za titulu. Francuskinje imaju malu prednost, vidjeti cemo kako ce izgledati. Losa vijest je sto vecina cura ide kuci, tako da ce iduci tjedan liciti na sausage party :).

Navecer svoje natjecanje pocinju školarci.

Dobio sam permission za komentirati vugraph na BBO, mozda me vidite tamo kako glumim da imam pojma.

Danasnji dan je bio predivan. Od kad smo se probudili do kad nismo zaspali kisa nije prestala lijevati. Lijevati, a ne padati. Potoci po cestama, jezerca i slicno su se pocela formirati. Bulletin ima savrsen komentar na to. klik

Zavrsili smo i u bulletinu, zadnja stranica. Ne po dobrom, niti ista opsirno, ali eto nas. Nadam se da cemo kroz koji dan nesto lijepo priloziti :D.

Ukoliko imate ideje kakav opis teama da posaljemo u bulletin, slobodno mi ga mejlajte.

Dan treci

Ukoliko primjetite da nema postova na blogu ili da nesto nije apdejtano, onda mozete biti sigurni da nam je net opet riknuo :D. Naime, iako imamo wireless u svakom hotelu, oni rade "vrlo eventualno", na primjer, jucer u nasem hotelu uopce nije radio. Napisao sam entry za blog u txt file i samo ga uploadao cim sam stigao :).
Nocas smo se malo podruzili s bugarima (ali, naravno, do pristojnog vremena) jer se danas nije igralo do dva popodne. Dali smo si oduska i odspavali do podne ("ustaj se radni narode Crne Gore, podne je!") i otisli na pizzu. Najzanimljivije je da je Vjeko, iako nije igrao prvi mec, zaspao vec u 22h :).

Od Pekinga smo se pripremali za Bina-Schultz manevar, vidjeti cemo kako ce to upaliti.

Match 1 - Austrija

Igramo mi i Lujo i Oggy. Oni su ti koje dopadaju BS, nama za stol dolazi Gogomanka. Na prvom bordu padam zelenu mansu koja se da napraviti, ali sve ostalo djeluje prilicno normalno. Pribili su nam 4 slama, od toga jedan im je bio obrana od nepostojece manse. Super ugodna atmosfera za stolom, ugodni protivnici, ali nismo bili sigurni kako ce to zavrsiti, ako nasi kazu sve slemove bit ce dobro. I rekli su ih, dobili smo 18:12. Dobra stativa.

Match 2 - Izrael

Izraelcima se nije pojavio najbolji par, tako da umjesto da se bore za prvo mjesto bivaju tamburani i s lijeve i s desne. To je dvosjekli mac, mi bismo ih isto tako trebali natamburati ako zelimo ostati visoko, ali sigurno nisu za bacit buduci da su dvije godine zaredom osvojili kup u Amsterdamu. Igraju LaraVjeko i LujoOggy, ja cu pisati blog i piti kavu :D. Ajmo naši!

Edit nakon matcha:

Kako bi Vjeko mudro rekao... "ponekad ti pojedeš medvjeda, a ponekad medvjed pojede tebe". Natamburali su nas. Rekli smo slem na 2-2 adute koji nije legao, nismo rekli slem na 2-2 adute koji je legao, nisu nasli pik fit pa su igrali 3NT i napravili, pogodio je karo puba a mi nismo... i eto ti katastrofe. 6-24. Sreca u nesreci je sto je to zadnji mec dana pa nismo imali prilike ubedirat se pred iduci, do sutra ujutro ce nas proc :). Igrali su dobro, nismo puno mogli. Treba znat sportski podnjeti poraz. Mi to mozemo. [Zapravo se vec 3 sata pickaramo, nitko ni sa kim ne razgovara, svatko sjedi u svojem kutu sobe i jedina komunikacija je dodavanje alkohola u smjeru suprotnom od kazaljke na satu].

Prije zadnjeg meca odlucili smo napraviti mini kladionicu. Kladimo se u mizernu svotu tko ce pogoditi vise meceva u ovom kolu jer je sve zivo nepredvidivo. U proslom kolu, na primjer, u zenskoj sekciji je na tri stola bilo 25:0 a na jednom 25:5. A nista od toga nije bilo tako lako za pogoditi :).

Vjezbamo paranormalne situacije i praznovjerje. U kljucnim trenucima meceva gasimo Firefox, ne palimo neke stranice koje smo koristili u mecevima koje smo izgubili, ne koristimo auto-refresh rezultata, na BBO smo ulogirani kao Šašek, jer je rudijev nickname nesretan, a moj pogotovo. Kava nam stoji s lijeve strane laptopa i deremo se na ekran kada nam protivnici kazu slem.

Pali smo tri mjesta. Sada smo dvanaesti. Good news je da smo igrali protiv samo dvije momcadi od zadnjih sedam. Sutra imamo uzasno tezak dan. Nizozemska, Njemacka, Bugarska. Uopce ne nam koliko da ocekujem iz tih meceva, trebam li biti optimistican ili samo drzat gace. Prvi mec Lujo i Oggy spavaju, ja igram protiv nizozemskog superstara od kojeg mi se riga. Da, to je drugi od dva protiv kojih nisam htio igrati, i eto, bas protiv njega za stolom. A sto ces. :).

p.s. salim se sa onim djelom gdje se pickaramo. Koristimo škrabicu (danas sam udijelio svoj drugi euro), tako da toga nema :).

Dan drugi

Match 1 - Rusija

Dan drugi nije poceo na najbolji nacin. Umjesto ugodnog dorucka na kojem smo planirali prožvakati ruse, sami bivasmo prožvakani. Nekoliko navučenih manši smo pali, jednu i s kontrom koju sam mogao napraviti, sve mi je krivo. Mini nas je doveo do 300 u upitnoj sekvenci gdje sam pasirao 1NTx za 300. Da as pik lezi ili da dodje bilo koja ataka osim herca, bord se napravi. U jednom trenu smo gubili i 25:3, no na zadnjih nekoliko bordova smo se izvukli do 20:10.

Vjeko i Lara došli su na meč 5 minuta ranije i cekali, te tek kad je mec poceo je sudac odlucio ih opomenuti da nemaju bedzeve. Zato su se morali vracati u hotel i izgubili smo 1VP zbog kašnjenja. Rusi su izgubili dva, naime, mi smo došli autom :D. Scena kao iz A-JE-TO gdje Vjeko autom prestiže ruskinju hihocuci se. Da je smislila koji euro, mozda bi ju i poveo.

Iduci mec smo na klupici, madjari slijede. Ocekivao sam da ce oni biti kanta za tamburanje ali vec imaju neku iznenadjujucu pobjedu, tako da valja biti na oprezu. Treci mec ce biti talijani, moramo se osvetiti za proslogodisnji debakl.

Mec s rusima nas je Schtsch komentirao na BBO, iako nije kod kuce. Ne znam kakav je to njemu bio osjecaj, ali meni je bas bilo ugodno to vidjeti :). Thanks! :).

Sandra Probst nas je sve odusevila SMSom u kojem porucuje Vjeki kako su mu dobre sanse da ce bedz nositi na celu ako ponovi onakvu egzibiciju. Hvala svima na porukicama i podrsci, znaci nam puno. Pogotovo nakon ovakvog prvog meca. :).


Match 2 - Madjarska

Nekako sam se pribojavao ovog meca, madjari su dosta nepredvidivi i nekako neuroticni, kod njih obicno biva dosta swingovito. Kad igram protiv njih uvijek mi je tesko procjeniti jesu li u tom trenu genijalni ili retardirani. Could go either way rekli bi ameri. U nasem slucaju, nazalost, islo je u njihovom. Igrali su gotovo bez greske, i uz nekoliko minornih nasih pogresaka (i jedne superiorne Oggyeve linije koja nije urodila plodom), gubili smo sve vise i vise.
Srecom na nekoliko zadnjih bordova smo se izvukli iz katastrofe u pristojan poraz. Svi smo bili nekako nabrijani i elektrizirani, ali nitko se ni sa kime nije posvadio, pricekali smo da se tenzije smire i priznali da su bili bolji. Ponekad jednostavno ne mozes nista.

Pred treci mec smo Vjeko i ja otisli do ducana; Vjeko da se malo ispuse, ja da si kupim sok :D.
Kad smo se vratili Sasek je rekao da smo Rudi i ja opet na klupi. Nezgodno je kada jedan par (u ovom slucaju Vjeko i LAra) mora igrati sva tri meca u istom danu, jako je tesko biti koncentriran osam i pol sati! Moram priznati da sam bio malkice skeptican, jer je Oggy odigrao milijardu bordova prije desetak dana u San Remu i to bi sigurno mogao, ali za Laru i Vjeku nisam bio siguran. Ja mislim da to ne bih mogao samo tako, eventualno ako se taj dan bas dobro osjecam ili neki od meceva nije bio bas naporan. Naime, razlog sto ne igramo je to sto sam Saseka zamolio prije turnira (kad se jos nije znao raspored) da ne igram protiv talijana jer imaju u timu dvojicu koji me toliko iritiraju da su sanse da ih moja saka ne pogodi u glavu kroz skrin u tih 170 minuta meca prilicno mizerne. Inace nisam nikakav divljak, ali stvarno su mi antipaticni. Vidjeti cemo koliko ce takva odluka biti dobra :).
Jos jedna zanimljivost je da smo talijanima duzni za krvavi poraz u jesolu sa 23:7, cak smo imali i jedan bord na ziriju. Lara doduse ima pozitivno iskustvo iz Amsterdama, nadam se da ce tako biti opet :).

Match 3 - Italija

Naseljavamo se na Vugraph, od operatera trazim da me pusti da komentiram. Dobivam permission. Komentiramo Turska-Engleska jer smo igrali protiv tih engleza i imamo konvenc kartu, pa pripomazemo s sistemom. Naravno, zapravo vise vjezbamo prste pritiscuci F5 kako bismo refreshali score nas protiv talijana. Krece slatko, impic na prvom bordu. Impic na drugom bordu. I onda boom! 11, pa 13 :D. Skacemo na mjestu, uzivamo u 26:0. Pa onda stize jos poneki, i jos poneki. Pa gubimo 4 impica... I shvacamo da je samo bord krivo unesen, da zapravo imamo plus dva na tom bordu. Cini se da se Saseku smjesi prvo ubacivanje u skrabicu. Da skratim pricu, natamburali smo talijane da se sve pusilo, na cistu nesrecu (i krivu stativu) zavrsilo je samo 23:7 za nas. Osveta je slatka... vrlo slatka!

Sutra se igraju samo dva meca (nema jutarnjeg u 9 po hrvatskom vremenu), tako da cemo vjerojatno svi preskociti dorucak i odmah ici na pizzu. Prvo su na redu Austrijanci. Mislim da cemo svi cijeli mec misliti na Pokya i pokusavati izbjeci Bina-Schultz manevar. Malo sam gledao po bulletinu, cini mi se da pocesto igraju antipercentage, nadam se da im to nece upaliti protiv nas. Kako bi Sasek rekao "slemovi na impas su oko 80% protiv nas". Igramo mi i Lujo i Oggy. Nakon toga slijede izraelci koji su po mnogima bili favoriti prvenstva ali ne stoje bas najbolje. Nadam se da ih nece sutra krenuti.

Tablica je trenutno vrlo zanimljiva. Norvezani debelo vode iako su kihnuli 20:10 predzadnju rundu. Prvi dan su imali odlican raspored. Danci su predzadnji, to je izuzetno cudno s obzirom da su pred nepunih 9 mjeseci osvojili svjetsko prvenstvo u malterne istom sastavu. Poljski bridge bogovi su u sredini tablice. Njemci su prilicno visoko iako ne mislim da su ista vise od solidnih. U svakom slucaju, moram priznati da me po kolu dva do tri rezultata vrlo iznenade. U neku ruku me to sve vise veseli, prvenstvo ce biti zanimljivo i nitko nece biti katapultiran visoko, sto znaci da uz par dobrih pobjeda mozemo doci na lijepu poziciju. No, tek smo odigrali jedva cetvrtinu meceva, ima se tu jos stosta za odigrati. U Jesolu je takodjer tablica izgledala science-fiction nakon prva dva dana pa su neke momcadi bile vrlo dobro prizemljene.

U bulletinu predlazu da se svaki team predstavi nekom anegdotom, pricicom, humoreskom ili jednostavno humoristicnim opisom. Mislite li da je Oggyjevo smisljanje ili metoda skrabice dovoljno dobra za podijeliti s bridgeistickim svijetom? Ili da to zadrzimo samo za sebe? :).

Od nebridgeistickih stvari, danas nije bilo mnogo toga. Pice su u prosjeku sire nego kod nas, male su jeftine i dovoljno dobre za zadovoljiti svaciju potrebu [;))]. Internet nam i dalje radi sporadicno (ispricavam se za spam na forumu, jedno 5 postova zaredom istih sam poslao - nije bilo u mojoj moci). Hrana je sve bolja, od katastroficne do odlicne. Ako ovako nastave, do kraja tjedna jedemo kavijar. U hotelu gdje se igra etablirali smo svoju bazu - veliki kauc, stol i uticnicu za laptop. Konobari nas vec redovito posjecuju i mozemo narucivati na racun :D.

Škrabica

Naš vođa Šašek je osmislio novu metodu jacanja timskog duha.

Naime, mi hrvati, gorljivi kakvi jesmo, pocesto se znamo posvaditi i do dugo u noc se opravdavati/svaditi oko bordova. Kako bi se taj postupak ubrzao, osmislio je metodu škrabice koja glasi:

"Ukoliko si usrao bord, u škrabicu ubacujes određenu količinu dukata koja je proporcionalna pizdariji koju si napravio. Tada rasprava o dotičnom bordu prestaje."

U našem slučaju dukati su euri, a "cjenik" poznaje vrijednosti od 1 do 5 eura. Naravno, samonagrađivanje se vrši samo za velike pizdarije. Prvi koji je osjetio translaciju dukata iz vlastitog džepa u škrabicu je bio Oggy, koji je smislio poneki euro za prvi bord na natjecanju. To je pravi timski duh.

Naravno, kako ne bismo samo mi ubacivali novcice u škrabicu, naš vođa je odlucio kako ce priložiti dva eura za svaku pobjedu od 20 ili više VPa. Novci iz šrabice ce se koristiti samo kao zajednicko dobro ojacavanja timskog duha u obliku prehrambenih i drugih životnih potreba.

Dan prvi

Danas su nam na rasporedu Engleska, Latvija i Rumunjska.
Moje osobno misljenje je da smo s Engleskom oko egala, s Latvijom isto, a Rumunji su lagano nepredvidivi - od njih ne bi smo smjeli moci izgubiti ali mozemo ih i dobro puknut.

Match 1 - Engleska

Igramo Rudi i ja, te Lujo i Oggy. Uzimamo NS liniju kako bismo imali bolju sansu otvoriti minija na zadnja 4 borda. Rudi cesto igra s englezima te tu vidimo neku šansu. Nakon prvih desetak bordova englezi se kiselo smiju, Rudi zapricava svog skrinmejta i smije mu se. U jednom trenu mu predlozi da me flekne 5H za 800 sto ovaj promptno i cini. Bio je blizu, nije bilo 800 nego 650. :D. Kazu nam 6C na povuci-potegni ali cedulja nam se cini cisto pristojna. Mini je donio sest impića. Rudi je lijepo rekao i napravio 5S, rusimo jos par mansi i sve djeluje kul. Na zadnjem bordu nam zabijaju mansu s 21 poenom i napravi nam na normalnu ataku gdje se cini da tref ataka pušta, te nas taj bord malo nervira. Izlazimo prvi, vodimo 18:12, samo nas je frka zadnjeg borda. No, Lujo takodjer radi tu mansu te eto i nase prve pobjede.

Match 2 - Latvija

Predlazem kapetanu da odmorimo ovaj mec jer su nam Rumunji musterije, s cim se on slozio promatrajuci nase performanse i umore. Prvu polovicu meca se hranimo, dolazimo na ramu pri rezultatu 13-15. Gutnemo 14 impova, kiselo se smjeskamo. No, u iduca dva borda zaradjujemo devet i vec se lakse dise. Na zadnjih 6 bordova Lujo i Oggy rade sest manši te smo sigurni da ce dobro zavrsiti. I zavrsilo je dobro, +8, loša stativa.

Match 3 - Rumunjska

Postavljamo se na EW protiv poznatog para. Ne podcjenjujemo ih, ali mislimo da ih mozemo zažmikati (copyright by Zrakach). Pocinjemo sa nekoliko tanasnih i teskih mansi, no na sestom bordu padamo 4H na dva pogotka. Na osmom bordu otvaram 2C sto je weak two u karonu ili jaka karta te kontriramo 3D za samo jednom ne (lagani misdifend). Na desetom bordu zabijamo tanku manšicu te nakon malo kompliciranja u kojem mu porežu karo, Rudi dropa odsingliranog kralja za gemaht. Na dvanaestom precizno igram 1NT za dva ibera, te uzimam zadnji stih sedmicom karo (u nasem partnershipu to znaci "Rudi se smije pocastiti pivom").
Na petnaestom bordu imam sljedecu kolekciju: AKQx 98xx xx xxx. Planiram otvoriti minija, ali neprijatelj prije mene otvara 1S. Lijevi govori 1NT (forsing), desni 2NT, lijevi 3NT. Zakljucujem da su nategli manšu koja mozda ide a mozda i ne ide, te da me ne bi smjelo kostati vise od 4 IMPa ako to ja zaljepim za pik ataku, a lako je moguce da cu time sprijeciti partnera da se zabije u nekoj boji prodajuci kljucni stih, a mozda cu i prosvirati tu boju buduci da imam barem dva garantirana ulaza. No, stol spušta 19 balansa te mi kontrakt protivnici olako rade. Naime, lijevi protivnik je Rudiju alertirao 2NT kao 18-20 balansa, dok meni moj protivnik nije. Sudac je zakljucio da je 2NT kao 18-20 prirodan licit, te presudio za protivnike, sto bi bilo osam IMPova.
Srecom, to je koštalo samo 1VP. Na zadnjem bordu drzim: AJx Q10x J9x KJ108. Otvaram 1C, partner licitira 2NT (invit). Nakon dužeg teljenja (ipak smo u crvenoj, imam dobre spotove, polusolidan tref koji mu vjerojatno treba) sam ipak pasirao sto se pokazalo kao gubitna opcija. Završilo je -2, 15:15. Nije koliko smo ocekivali, ali nije ni katastrofa.

Zadnji mec je bio kosarka, mec s najmanje prometa je bio 76 :D.

Sto se jos dogadjalo tokom dana... papali smo u šumici. Kraj nas se neki gospodin nasrao, narucio pivu i kad ju je popio zamolio konobara da mu to naplati na sobu koja je u hotelu u gradu koji je 15km udaljen :D. Za cudo bozje konobar mu to nije dopustio. Ovaj je tvrdio da nema novaca i da ce mu ih donesti prvom prilikom. Konobar ni to nije popusio te je ovaj nakon krace prepirke morao ostaviti osobnu. Krajnje bezobrazno.

Jos se sjetih da nakon sto je Oggy smislio 20/30 eura, taman iza smo vidjeli fini plakat "if you by any chance find a corruption in this beautiful and well-connected country, please call this number". Nazalost, nismo stigli zapisati broj. Prava nesreca. :D.

Danas sam naucio da u Rudijevom rijecniku "sokić" znaci "Cola". To ce osnaziti nase razumijevanje i povjerenje.

Nakon solidnog dana i lagane gorcine u ustima zbog zadnjeg meca povlacimo se u hotel na veceru i chillanje u sobama. Sutra su prvi na meniju Rusi, igramo mi i Vjeko i Lara. Rusi imaju jednog antipaticnog momka kojeg Oggy i ja ne mozemo smisliti, ali srecom lineup je bio takav da je on zavrsio za Larinim stolom. Vidjeti cemo koliko ce to biti uspjesna opcija. Wish us luck!

Dan nulti, ilitiga putovanje

Saznao sam da idem na natjecanje u subotu oko 13 sati. Blago je reci bio sam euforican :). Idemo autima, to nije tako strašno, malo cemo se navozit ali cemo se zajebavat u autu i ne ovisimo ni o kome. Idemo s dva auta, jedan kreće ranije kako bi organizirao gdje cemo prespavati na pola puta (ne pada nam napamet da vozimo sve u komadu), a drugi krece nakon sto Lujo i Lara obave ispite.

Krenusmo malko kasnije, oko 11 sati, te nas je uhvatila fina kiša putem. Srećom, imamo GPS pa nas niceg nije strah. Na granici sa Srbijom Oggy zakljucuje da nema zelenu kartu. Kasno nam je za vratit se po nju, cekati drugi auto ne zelimo, pa smo odlucili riskirati i probati se prosvercati. Tko zna, mozda nas ni ne pitaju. Stupamo na granicu; momak nas trazi putovnice. Putovnice imamo. Prometnu? Imamo. Mozete ici. Sretni ko bebe upadamo u Srbiju i brze-bolje odlucili smo nesto popapat :D. Smazali smo neke sendvice i krenuli prema Beogradu.

U Beogradu gubimo sat vremena u gužvi, a GPS biva pravi spas, bez njega bismo se sigurno izgubili tamo, tko zna kako bi to zavrsilo. Kada smo se napokon iskoprcali iz Beograda, krecemo prema Pancevu i zakljucujemo da je trenutak za obrok. Nas gurmanski osjecaj nam govori kako je prava hrana u zapustenoj rupi kraj ceste, te takvu i trazimo. Ubrzo nalazimo jednu takvih obiljezja i stajemo. Nakon sto se fino napapasmo i pogadjasmo za cijenu vlasnik nas je zahaltao da bi on s nama jednu ljutu na racun kuce popio buduci da je on iz Petrinje. Nismo se bunili te smo culi objasnjenje kako "Romi su posve slucajno iz Romanije, posve slucajno govore isti jezik i posve slucajno isto izgledaju. Ali oni nemaju veze s Rumunjima, tako barem Rumunji tvrde. Mozes mislit".

Nakon te eduaktivne lekcije nastavili smo naš put prema prenocistu.

Dolazimo do Rumunjske granice. Jedini smo na granici koja je velicine dvosobnog stana. Ne samo da smo prvi nego smo dosli taman u vrijeme smjene, i cekamo da se gospoda pozicioniraju. Nakon petnaestak minuta momak dolazi, ovlas baci pogled u auto i zakljuci da smo zeleni, te okretnim okom uocava udubljenje na Oggyevom autu. Promptno trazi izvjestaj o nesreci. Oggy ga, dakako, nema. Gospodin nas obavjestava da nas ne moze pustiti u presvetu zemlju Rumunjsku s ozlijedjenim autom bez potvrde kako ne bismo mogli proglasit da nas je tamo netko puknuo or the like. Naravno, to nema nekog smisla ali mi tu nista ne mozemo. Oggy biva pozvan u kancelariju na razgovor. Oggy se unezvjeren vraca za par minuta i citira "rekli su mi da odem u auto na pet minuta i razmislim si". Ja sam puknuo od smijeha te mu objasnio da nas zele ozenit i da ih podmitimo. Oggy je dobro porazmislio te su ga pozvali nazad. Kad je dosao tamo sav zbunjen rekli su mu da ode u auto po novcanik i da se vrati kad ponovo razmisli :D. Kada je dosao ponovo su ga pitali "I koliko si smislio?". Oggy je prilozio 20 Eura, momci su bili zadovoljni te smo bili pusteni u divnu zemlju. Cim smo presli granicu, kao da smo zagazili u paralelnu stvarnost, ceste su faking NEMOGUCE. Dvije trake su nepoznanica, a i gdje jesu, voznja desnom je posve nepoznat pojam, tu se pretice u slalomu. Rupe na cestama su takve da nakon svake pogledas uredno u retrovizor dal ti je kotac ostao u doticnoj.

Nakon dovoljno truckanja dolazimo do grada-prenocista. Sasek se svega sjeca lakocom koja zapanjuje (tu su prenocili i kad su isli s Balkanijade) te nas vjesto vodi kroz ulice do odredista koje je svaki puta "u ovoj ulici do". Nakon sat vremena te precizne potrage ipak smo nazvali organizatore koji su nam dali adresu te nas je GPS doveo tamo kroz koju minutu. Uspjeli smo organizirati sedam lezaja u dva ogranka tih apartmana, te smo otisli spavati. Oggy je pricekao drugi auto koji je dosao oko 4 ujutro te i njih odveo do soba, te smo prenocili.

Nakon solidnog dorucka smo vec u 10 krenuli. Ostalo nam je 400 kilometara do cilja, a trebamo stici do 20h zbog otvorenja. GPS nas vješto navodi u jednosmjernu u suprotnom smjeru te nakon kratke petljancije i tu zapreku prevaljujemo. Putem jos dvaput stojimo in middle of nowhere jer Rumunji popravljaju cestu koja ima samo dvije trake (jedna za svaki smjer), cesta je dugacka 60km, tako da zaustave promet sa jedne strane na pola sata i onda puste drugi, naizmjence. Dvaput smo naletili na to. Usput smo nasli jedino mjesto gdje smo mogli obaviti nuzdu, i to u nekom gypsy selu. Pribavili smo i CD autenticne glazbe.

Oggy usporava u naselju (ljudi ga prestizu), vozi 68 na jedinoj cesti s 4 trake, no iza ugla je gospodin milicioner. Oggy je ovaj puta smislio 30 eura, pa smo nastavili.

Nakon ovako divnih stajanja nas hvata tuca pa vozimo 40km/h. U autu prepravljamo Vjekinu i Larinu konvenc kartu :D. Dolazimo do Brasova, grada kraj kojeg je Poiana (nase odrediste). Za Poianu ne postoji niti jedan smjerokaz, te sam siguran da ga bez GPSa nikad ne bi nasli. Da skratimo pricu, nismo stigli do 20h na otvorenje, dakle uspjeli smo 400km preci za nesto vise od 8 sati. Divotica. Putem sa strane svakih kilometar mozete vidjeti mrtvog psa.

p.s. nismo nigdje stali za jesti.

Kasnimo na otvorenje pa ga preskacemo, smjestamo se i veceramo. Vecera nije nesto ali je smjestaj vise nego solidan. Wireless u hotelu i dobre sobe. Kada, TV, frizider i tako to. Hrana nije nesto ali ionako imamo samo polupansion. Susrecemo neke bridgeiste, prijavljujemo se (nisu nam dali da se prijavimo ako nemamo passporte od svih, a Lara i Vjeko su vec isli spavati), pa ih smetam u krevetcu i tako to. Prijavljujemo se, placamo, dajemo konvencijske karte na kopiranje i zasluzeno odlazimo u krevetac.

Mjesto gdje smo smjesteni (Poiana) je skroz lijepo: planinica, fini zrak, lijepi restorancici, ducancic, hotel s bazenom gdje se igra, neki parkic u blizini...

Rudi i ja smo jos ponovili sistem i izlicitirali 11 bordova iz Becker arhive i zaspali. Igramo prvi mec sa Lujom i Oggyem, trebati ce snage, Englezi ce biti musterije.

Kratki uvodić

Haj svima, koliko god da vas ima. Nemam pojma hoce li itko ovo citati, ali sebi za dusu cu probati opisati kako nam je bilo, sto se dogadjalo, kako smo igrali i slicno.