Dan deseti

Evo i posljednjeg dana. Samo jedno kolo, odlucujuce za mnoge momcadi (odluka za prvo, odluka za drugo, odluka za cetvrto, odluka za prvaka schools konkurencije).
Mi smo nazalost zacementirani na devetnaestom mjestu, a igramo protiv Poljske koja se posve raspala. Dosli su po pobjedu, zacementirani su oko devetog mjesta. Od nas su jedino oni tuzniji.

Match 1 - Poljska
Igrao se veseli bridge. Poljaci su tu i tamo blefirali, pa uljetali u osamsto, pa pustali kontrakte, pa su bacili jedno 3 undertricka na 2Hx. Ja sam dva puta atakom prodao 3 stiha (jednom su napravili, jednom 100 umjesto 800). Jedan drugog su sprdali, na kraju je bilo skroz simpaticno, a na dosta bordova i kvalitetno. Ugodan bridge. Izgubili smo 11:19, pred pocetak prvenstva ne bismo bili nezadovoljni ovim skorom protiv njih.

U predzadnjem kolu su Englezi razvalili Njemacku i katapultirali ih u situaciju da cak mozda nece biti u top4 (cijelo vrijeme su bili top3). Francuzima se nije smjelo dogoditi isto protiv Engleza... i nije. Izdrzali su, odigrali mec u egalu i osvojili. Za drugo mjesto Norvezani nisu smjeli izgubiti od Ceske. Ali jesu... Izrael je pobjedio u svom mecu i pretekao ih. Do predzadnjeg borda je bilo u 1VP. Nizozemcima je trebalo cudo, trebali su pobjediti Italiju sa barem 23:7, a Njemacka je trebala izgubiti kako bi se kvalificirali na svjetsko (top4). I to se i dogodilo, pobjedili su 24:6 jer su zabili grozan slam na predzadnjem bordu. U schools su top2 momcadi bile kilometrima od ostalih, Izrael 1 VP vise od Poljske. Izrael je samo morao natamburati svoje protivnike vise nego Poljaci svoje. Dobili su 21:9, ali to nije bilo dovoljno jer su Poljaci pobjedili 25:1 i osvojili.

Nama ostaje uciti na greskama... kao i svake godine. Sa jednim VP po mecu vise bili bismo 5-6 mjesta gore, sto bi bilo skroz solidno. Nasa realnost je ovakva, doduse. Nadali smo se vise, ali niti nije bilo sportske srece. Mali fond juniora kod nas, cinjenica da nijedan od tri para inace ne igra zajedno (jedino smo Rudi i ja igrali nesto cesce u zadnjih pola godine) tesko da se moze mjeriti s parovima koji igraju minimalno dvije, a ponekad i 10 godina zajedno, koliko god individualno mislimo da smo dobri. Iskustva protiv dobrih protivnika takodjer nam ne bi stetilo. Objektivno gledano, po mecu smo bacili u prosjeku 2 VPa na "cigla na glavu" situacije. Samom eliminacijom tog problema bili bismo mnogo bolje plasirani. No, cinjenica je da to nije tako lako popraviti. Ili se to barem meni cini, kad u dvije godine se u tom pogledu nista nije promjenilo. Svaka cast kapetanu Saseku koji se potrudio da se ovdje uopce pojavimo. Thanks.