Epilog

Kako svemu, tako i ovom blogu jednom dodje kraj. Turnir je zavrsio, mi smo vec neko vrijeme u civilizaciji, zivi i zdravi. Nakon sto su se dojmovi slegli, vrijeme je za zavrsni post. Hvala svima koji ste citali i komentirali (sto na blogu, sto na BBO, sto mejlom, porukicama, fejsom, MSNom...).

Dok smo bili u Rumunjskoj cuo sam jednu zanimljivu anegdotu koja se moze primjeniti u ovom slucaju:

Na granici pita carinik: "Do you have anything to declare?"

- "Yes. Don't go to Romania."

Putem nazad smo se vec pripremili na ceste, no srecom nisu nas nigdje pretjerano uštopali (to smo ucinili sami time sto smo nekoliko puta krenuli u krivom smjeru ili trazili neki shopping centar za poklone :D). Mudro promjenismo solidnu kolicinu novaca kako bismo se putem nazad najeli u nekom lokalnom restoranu uz cestu i probali koji od njihovih domacih specijaliteta. No, nismo ocekivali posvemašnji obrat: putem nazad vidjeli smo jedan (brojkom: 1) restoran koji je radio, i taj smo slucajno promašili. A Rumunjska nije baš ni malena. U petsto kilometara, jedan restoran. Long (and hungry) story short, dosli smo do granice sa Srbijom, okrenuli se nazad i vozili do prve benzinske kako bismo novce potrošili. Naime, novce nam u eure nisu htjeli promjeniti. Niti u dinare. Benzinska izgleda kao iz Mad Maxa (doduše gotovo cijela Rumunjska izgleda tako) - pustoš, psi, rasulo. Tankali smo supersumnjivi benzin (trebao nam je bezolovni koji inace ima zelenu etiketu, pa smo tankali onaj sa zelenom etiketom na kojem je pisalo samo "benzin"). Auto je prezivio, ali nas je bilo strah. Barem mene.

Stigli smo do granice gdje je Oggy smišljavao eure na putu ovamo, ali mi ih nismo morali smisliti. Cim smo usli u Srbiju u prvih 200 metara se stvorilo 5 restorana; stali smo u jedan i najeli se kako i zasluzujemo :). Hrana je bila odlicna, konobar super pristojan, atmosfera ugodna. Misljenja sam da su Srbi odlicni ugostitetlji; apsolutno svaki puta kada sam u Srbiji išao jesti su konobari bili na fantasticnoj razini - posve je tužno što je kod nas u velikoj vecini slucajeva skroz suprotno. Nevjerojatno koja ogromna razlika. Poslovicno smo se izgubili u Beogradu jer nam tamo GPS podivlja, pa smo po treci put imali "iza ovog ugla... ne, iza onog ugla... ne, tu iza ovog je sigurno... a mozda je tamo... probaj ovdje, mozda negdje dodjemo" metodu pronalaska puta koja nije urodila plodom. Iskoristio sam svoj tecni srpski na jos jednoj benzinskoj i dobio sam upute kako se izvuci iz grada i krenuti prema Hrvatskoj. Dosta je neobicno sto smo u cijelom Beogradu vidjeli samo jednu tablu za Zagreb. Jednako tako se sjecam anegdote kada smo prije dvije godine bili u Bugarskoj i na granici Bugarska-Srbija smo vidjeli tablu:

"LIJEVO: Istambul, Sofija

DESNO: Beograd, Minhen"

Srbi nas se ocito srame. Ili misle da do Njemacke ne postoji nijedna druga država. Who will know. Tu je krenulo na bolje, napokon smo se docepali autoceste. Na granici sa Hrvatskom smo imali skrivenu kameru... ili je barem tako izgledalo. Naime, hrvatska carinica je bila neka djevojka od dvadesetak godina koja je izgledala toliko dobro da kad je pitala "imate li sto za prijaviti" nas trojica smo instantno izletili iz auta da mladoj dami pruzimo pomoc. U tih pet minuta smo dehidrirali od slinjenja, no nekako smo se sabrali i krenuli nazad. Usput receno, dok nas je pregledavala kraj nas se progegao auto sa dva lika koji su se frajerisali autocestom u spuštenom i vrlo nabrijanom autu, pa im se raspala getriba :D. Ostatak puta je bio kao da smo tek sad usli u Europsku Uniju, a ne kao da smo iz nje dosli.

U drugom autu Oggy je smislio 120 eura za Zeleni karton na srpskoj granici.

Sto se tice "oficijalne muzike", njena prica je ovakva:

Freedom je bio pušten 20 puta zaredom u Pizzeriji u kojoj smo jeli.

Nakon jednog poraza ja sam od muke poceo pjevati "Zeko i potocic", ali sam zapeo s lyricsima te je Rudi vješto nastavio. Nakon toga su Rudi i Šašek našli ovu verziju na Youtubeu i svima nam se svidjela :).

Dan deseti

Evo i posljednjeg dana. Samo jedno kolo, odlucujuce za mnoge momcadi (odluka za prvo, odluka za drugo, odluka za cetvrto, odluka za prvaka schools konkurencije).
Mi smo nazalost zacementirani na devetnaestom mjestu, a igramo protiv Poljske koja se posve raspala. Dosli su po pobjedu, zacementirani su oko devetog mjesta. Od nas su jedino oni tuzniji.

Match 1 - Poljska
Igrao se veseli bridge. Poljaci su tu i tamo blefirali, pa uljetali u osamsto, pa pustali kontrakte, pa su bacili jedno 3 undertricka na 2Hx. Ja sam dva puta atakom prodao 3 stiha (jednom su napravili, jednom 100 umjesto 800). Jedan drugog su sprdali, na kraju je bilo skroz simpaticno, a na dosta bordova i kvalitetno. Ugodan bridge. Izgubili smo 11:19, pred pocetak prvenstva ne bismo bili nezadovoljni ovim skorom protiv njih.

U predzadnjem kolu su Englezi razvalili Njemacku i katapultirali ih u situaciju da cak mozda nece biti u top4 (cijelo vrijeme su bili top3). Francuzima se nije smjelo dogoditi isto protiv Engleza... i nije. Izdrzali su, odigrali mec u egalu i osvojili. Za drugo mjesto Norvezani nisu smjeli izgubiti od Ceske. Ali jesu... Izrael je pobjedio u svom mecu i pretekao ih. Do predzadnjeg borda je bilo u 1VP. Nizozemcima je trebalo cudo, trebali su pobjediti Italiju sa barem 23:7, a Njemacka je trebala izgubiti kako bi se kvalificirali na svjetsko (top4). I to se i dogodilo, pobjedili su 24:6 jer su zabili grozan slam na predzadnjem bordu. U schools su top2 momcadi bile kilometrima od ostalih, Izrael 1 VP vise od Poljske. Izrael je samo morao natamburati svoje protivnike vise nego Poljaci svoje. Dobili su 21:9, ali to nije bilo dovoljno jer su Poljaci pobjedili 25:1 i osvojili.

Nama ostaje uciti na greskama... kao i svake godine. Sa jednim VP po mecu vise bili bismo 5-6 mjesta gore, sto bi bilo skroz solidno. Nasa realnost je ovakva, doduse. Nadali smo se vise, ali niti nije bilo sportske srece. Mali fond juniora kod nas, cinjenica da nijedan od tri para inace ne igra zajedno (jedino smo Rudi i ja igrali nesto cesce u zadnjih pola godine) tesko da se moze mjeriti s parovima koji igraju minimalno dvije, a ponekad i 10 godina zajedno, koliko god individualno mislimo da smo dobri. Iskustva protiv dobrih protivnika takodjer nam ne bi stetilo. Objektivno gledano, po mecu smo bacili u prosjeku 2 VPa na "cigla na glavu" situacije. Samom eliminacijom tog problema bili bismo mnogo bolje plasirani. No, cinjenica je da to nije tako lako popraviti. Ili se to barem meni cini, kad u dvije godine se u tom pogledu nista nije promjenilo. Svaka cast kapetanu Saseku koji se potrudio da se ovdje uopce pojavimo. Thanks.

Dan deveti

Nakon dugo vremena se ponovo budimo rano. Danas u programu imamo tri teska meca.

Match 1 - Turska
Poznati BBO experti su prvi na tapeti. Navodno dobro igraju karte. Nismo igrali nista narocito, ali na jednom zanimljivom bordu su napravili 4Hx. Tesko je bilo dokuciti kako ali su nam Lara i Vjeko ubrzo objasnili. Naime, Vjeko je atakirao preko reda te je izvodjac naredio da je ataka (as tref) velika kaznena karta (mora se igrati prvom legalnom prilikom). Lara je atakirala pik, te je na drugu rundu aduta vjeko morao odigrati asa tref.

Match 2 - Svedska
Sasek nas je lijepo zamolio da ih natamburamo, pa i jesmo. Sandra nije bila nimalo simpaticna, Emma jest.

Match 3 - Norveska
Lujo i Oggy su dofurali odlicnu cedulju, ali nije bilo dovoljno jer sam ja igrao za drugim stolom. Bili su uzasno simpaticni, though.

Ostao nam je jos samo jedan mec, sutra ujutro s Poljskom. Tesko da cemo se puno micati od trenutne pozicije, ali cemo svejedno dati sve od sebe.

Dan osmi

Opet spavamo duze, danas nema prvog meca.
Danas su nam dva najlaksa meca na turniru u programu, Finska i Irska. Vrijeme je za vadjenje. Makar mi hrvati nismo bas sposobni tako nesto izvest.
Slicno je bilo i u Jesolu... problem je sto nikog ne mozemo napucat 20+. Protiv svakog mozemo izvuc egal, ali kad netko stavi glavu na panj, mi mu pomognemo da je makne.

Match 1 - Finska

Tablica nam je djelovala ok do sestog borda gdje sam veselo uletio u 1100. Time sam uspjesno i partnera zdeprimirao, pa nije djelovalo sretno. Ni nasi nisu igrali sjajno, te smo ujebali priliku da rasturimo superslabe fince. 13:17 i vjerojatno najgori mec na turniru. Nothing much to be said.


Match 2 - Irska

Uvjerljivo najlosiji na prvenstvu, sluze kao kante za tamburanje, i tako i igraju. Tamburali smo ih s lijeva i s desna, te da i sami nismo radili pizdarije ubili bi ih nenormalno. Ovako je zavrsilo mirnih 22:8.

Šašek nam se zdeprimirao mecem protiv Finske. Istina je da smo stvarno igrali grozno.

Nazalost, nemam sto vise pisati, truljavo je, nema se sto radit osim sjedit u sobi i popit pivu prije spavanja (osim mene, ja ne volim pivo:(). Sutra trazim kojom metodom rumunji salju razglednice. Nadam se da nije nesto suludo :D. Sutra se ponovo dizemo u pola devet :).

Dan sedmi

Budimo se cili i orni, nakon reshufflanja po sobama. Prvo kolo smo u BYEu, dakle, sigurnih 18 je v dzepu. Prvi iduci mec su Češnjaci, bitni za nase vadjenje iz drekeca i proboj prema sredini tablice gdje mislimo da pripadamo.

Match 1 - Ceska

Mi smo igrali solidno, malo sam na jednom bordu otvorio supertanko pa sam zavrsio u mansi koja nema sanse. Na kraju meca sam se okladio s Rudijem u sladoled kako ce mec zavrsiti. To mu je bila vec druga oklada za taj mec, naime kladio se sa Cehinjom u KK (konvertibilnu kavu - to je kava koja moze i ne mora biti kava, kompenzabilna je raznim drugim nacinima) hocemo li ih natamburat. I bogme jesmo, duzan sam i sladoled. 18:12, jupi :).

Sad smo sesnaesti. Olakim pogledom na tablicu vidi se da smo igrali protiv prvih 4, a od zadnjih pet smo igrali samo sa jednim. Dakle, nije nerealno ocekivati da cemo natamburati barem 3 od tih 4 meca i dic se 4-5 mjesta. Jos da nesto dobro uhvatimo u preostalih 3 meca sa boljim protivnicima i eto nas na pristojnom rezultatu. Jedna od tih 4 momcadi je Grcka, nas sljedeci protivnik.

Match 2 - Grcka

Ovo je nemoguce. Jednostavno se ne moze vjerovati sto se uspjelo sve dogodit u ovom mecu. Da ima IMALO pravde rezultat bi bio barem obratan, ako ne i bolji. Pali smo grand slam na bolju sansu, gdje je grk igrao prilicno lose i napravio. Rekli su nam antipercentage mansu, rekli su nam sve slemove, sistem ih je dvaput spasio (koliko vas moze pokazati 18-19 balansa i stati u 2H ili 1NT?), rekli smo mansu koju se na dobru liniju padne samo na singl damu zguza... jednostavno pregrozno... Lujo i Oggy su skupili -42 butlera na pravdi boga.

Eto. Iskreno, nemamo bas srece. Nije da igramo sjajno, ali ni srece nemamo.

Hrana u hotelu se ciklicki ponavlja s periodom od cetiri dana. Eto, siguran sam da vas je to sve jako zanimalo.

Danas smo saznali da nam nece doci pojacanje. Naime, petero dragih ljudi je namjeravalo doci bodriti nas zadnja tri dana, ali plan se izjalovio. Steta. Makar mozda bolje za njih da nikad ne saznaju kakve su ovdje ceste.

Dan sesti

Jucer sam mudro zakljucio da danas igramo protiv tri drzave kojima svima ime zavrsava na "ska". Danska, Francuska i, naravno, Belgijska.

Danasnji dan nije protekao po planu.

Rudi i ja nismo igrali prvi mec pa smo odlucili odspavati malo dulje. Tako ce biti i sutra i prekosutra, jer smo sutra prvi match u BYEu, a prekosutra nema prvog meca po rasporedu. Dok mi spavamo, nasi igraju protiv Danske. Jucer sam im prije spavanja i jednima i drugima stavio Danske konvenc karte ispod vrata, da imaju sto proucavati za doruckom. Nadao sam se da je to dobitni potez.

Jos sam jucer nakon igranja seta u hotelu malo kibicirao i pricao s dancima dok su igrali rubber.

Probudio sam se u neko pristojno vrijeme *cough* te otisao do hotela vidjeti stanje.

Match 1 - Danska

Dolazim pri prilicno povoljnom rezultatu. Krenulo je po planu, tamburanje s lijeva i s desna.

Dolazi Rudolf, u samo pet minuta gubimo 22 IMPa. Šašek je promptno poslao Rudolfa na ramu da nam ne kvari skor. Rudolf odlazi, ponovo dobivamo. Pa neka vama i dalje praznovjerje bude smiješno. U tom trenu samo se sjetio zasto smo izgubili od njemacke... Pa Rudi je bio ulogiran pod svojim nickom u sobi dok su oni igrali!!! Na kraju je mec zavrsio egalom, tanka pobjeda za nas. Danci su ipak trenutni svjetski prvaci (vise im ne igra najbolji par ali svejedno ne bi trebali biti u zadnjih pet kao sto jestu) i vrlo neugodan protivnik.

Match 2 - Belgija

Ovo je mec za vadjenje, trebali bismo ih natamburati jer stvarno igraju lose. Igramo mi i Lujo i Oggy. Na drugom bordu gdje imaju 3NT im radimo 2S pod kontrom i sve djeluje na tamburanje s lijeva i s desna. No, ako malo bolje pogledate tablicu na kraju meca, shvatit cete da smo Rudi i ja ujebali sto se ujebat dalo (vise ja nego on), te uz najbolju volju belgijaca nismo ih natamburali. 16:14 za nas, puno manje od ocekivanog. Ocekivano i posve zasluzeno ne igramo treci mec protiv francuza.

Match 3 - Francuska

Ukratko, izgubili smo. 7:23. Udugo... iiiiiiiiiizzzzzzguuuuuuuuubiiiiiiiiiiliiiiiiiii smoooooo i ne da nam se pricat o tome.

Jednostavno receno, moral nam trenutno nije neki. Odlucili smo promjeniti raspored po sobama po Tihaninom teoremu o razdvojenim partnershipima. Vidjeti cemo hoce li to donjeti kakvog ploda.

Sutra su na rasporedu BYE, Ceska pa Grcka.

Imamo jos sedam meceva i BYE do kraja, dakle, na dvije trecine smo. Šanse za solidan plasman su sve manje, ali ako "we get our shit together" i odigramo kvalitetno do kraja, mozemo se dici na neki solidan plasman. Talijani i izraelci su to pokazali u prosla dva dana, digli su se i jedni i drugi deset mjesta.

p.s. iznenadjenja ne prestaju. Od socnijih:

nizozemska - finska 16:14

njemacka - grcka 17:13

belgija - francuska 13:17

austrija - svedska 19:11

austrija - norveska 23:7

finska - bugarska 20:10

Dan peti

Nakon prilicno loseg dana jucer, danas se odmaramo. Naime, imamo slobodan dan.

Organiziran nam je izlet po Brasovu i okolici, posjet drakulinom dvorcu i slicno. No, zbog predivnog vremena jucer (kisa 0-24, potoci po cestama, na vijestima poplave i katastrofe) nismo bili odusevljeni. Osim toga, trebali bismo se ustati oko 9. To ne dolazi u obzir. Danas su sobarice optimisticno dosle u 11 u sobu i primjetile nas kako krmimo ko telad, pa odustale. Dosle su ponovo u 12. Optimisticno. Kada su treci puta dosle sam im se smilovao i otisao iz sobe da pospreme :). Pouceni jucerasnjim i prekjucerasnjim porazima (vidi komentar kod meca s Izraelom), danas smo mi otisli jesti medvjeda u obliznji restoran. Medo je bio fin. Nadam se da ce nam to pomoc da i u mecevima mi cesce jedemo medvjede.

Inace, okolis je stvarno lijep. Imamo neko kao jezerce, kucice u drvetu okolo, restorancice, ko mali park prirode. Standovi na ulazu ko kod naseg zooloskog i tako. Unaprijed se ispricavam sto nema nijedne slikice na blogu ali mi se uzasno ne da slikavat naokolo tako da je moj digitalac jos uvijek vrijedno spremljen u torbi. U glavnom hotelu imamo i bazencinu sa šankom i nekim dodatnim džidžama, besplatno za sve natjecatelje, tako da cemo danas imati grupni posjet doticnom. Naime, prosli puta smo imali malu anegdotu. Vjeko, Oggy i Lujo su isli do bazena, ali Vjeko je htio prvo malo provrtit bulletin i popit kavu. Unatoc nagovaranju njemu se nije zurilo pa su bili u kaficu oko pola sata i tek onda produzili do bazena. U tom trenu su sa bazena otisle Rimstedt sekice (plavuse, šveđanke, mete svih pozudnih pogleda, you know the stuff) u bikinijima. Mislim da je komentar Oggyevog i Lujinog pogleda u tom trenu posve nepotreban.

Kava 2 Euro

Cola 2 Euro

Oggyev i Lujin pogled, priceless.

Sve ostalo se moze kupiti MasterCardom.

Nakon bazena i slicnog vjerojatno cemo otici malo do Brasova prosetat gradom. Zacudo danas jos nije pala kiša, nadam se da ce tako i ostati. Trenutno svi lezimo u sobama :).

Sutradan imamo opet tri meca, Dansku, Belgiju i Francusku. Danci su super nepredvidljivi, mogu svakog dobit 25 i od svakog izgubit 25. Belgijci bi trebali biti lagani mec (ali to nama hrvatima nikad nije islo), a protiv Francuza cemo probat drzat gace. Koliko sam gledao, igraju daleko najkvalitetnije na turniru.

Dodatak:

Isli smo na mini izlet do Brasova. Potrpali smo se u dva auta svi osim Lare. Do Brasova se samo trebamo spustiti niz planinu... stali smo na pola puta u nekom ugibalistu koje je više-manje napravljeno za turiste da slikaju Brasov sa mjesta gdje se vidi cijeli gradich. Prilicno lijep pogled, zveknusmo dvije-tri slike (moj digitalac jos uvijek vjerno pazi na moju odjecu u torbi) i krenli smo dalje. U gradu smo brzo nasli parking i zakljucili da nemamo kovanice za platiti parking (uglavnom sve kosta cijeli broj Lea ili eventualno pola, a kovanice su samo od 50 tog neceg). Sveskupa smo zbrojili 1.5 Lei (sat vremena parkiranja). Lujo je zahaltao neke rumunje na cesti da mu zamjene par novcanica, tako da je Oggy platio dva sata parkinga a Vjeko samo jedan. Naime, Šašek tvrdi da on nikad nije vidio da je itko dobio kaznu za parkiranje, a ja sam bio prilicno skeptican jer sam u nasem selu vidio nekog lika sa uniformom parkirnog maltretatora koji vreba i prati koji auti su pristigli na parking. No u svakom slucaju, platili smo tako i krenuli setnju glavnom ulicom. Zanimljivo je da nigdje u cijeloj ulici ne pise kako se ulica zove, niti sa jedne strane. Valjda misle da to svi znaju. Ili da ne trebaju znati. Uglavnom smo ulazili u suvenirnice i takve zanimljive ducancice kako bismo obradovali svoje bliznje nekim pokloncicima. Putem smo zamjetili i Irish pub te Sex shop, kako tko. Kupio sam i sladoled putem, zacudjujuce, kuglica kosta 3 kune (A NE ŠEST KO U VINCEKU, LIHVARI PROKLETI). Došli smo i do nekih štandova sa raznim drvenim, keramickim i slicnim sitnicama. Vjeko nije ni pogledao sto na standu ima nego je vec zahaltavao prodavacicu da bi mi discount na vecu kolicinu, te je ubrzo dogovorio deal. Lujo je kupio drkalicu (zatrazite da vam pokaze, presmjesna je), Vjeko i još poneki su kupili dobar keg, bilo je tu i pepeljara i kutijica. Ja sam kupio deset istih razglednica. Oggy je mudro kupio fornete koji su bili vruci (on voli hladne) pa je jedva jednog stigao pojest prije nego sto smo mu sve razgrabili. Našli smo i Expert Shop, no ja nisam uspio vidjeti sto se u njemu prodaje, nije to moj teritorij :D. Sa trga se vidi brdasce sa gondolom, a pokraj njega veliki natpis "BRASOV" koji iznimno nalikuje na Hollywood. Za sliku pitajte nekog tko nije dovoljno lijen izvadit digitalac iz torbe, npr Oggya. Ipak smo se vratili u Irish pub gdje sam bio jedini koji nije pio pivu. Cak mi se i konobarica smijala. Oggy je opet kupio vruce fornete, ovaj puta je smazao dva. Putem nazad smo pokupovali iz shopova na koje smo bacili oko putem. Vjeko nije uspio kupiti žnirance (magicno ih je uspio potrgati - ne pitajte me kako, nisam mađioničar).

Auti su jos uvijek bili na mjestima kada smo se vratili, i bez cestitke, tako da smo se vratili nazad u komociji. Sve u svemu, ugodan izletic.

Kad smo se vratili nasli smo Laru u lobbyu kako tambura bugare u njihovoj igri koju je tek naucila. Hrvati:Bugari 2:0.

Nakon vecere smo Rudi i ja otišli do glavnog hotela, on zbog toga sto wireless internet u našem nije radio, ja iz dosade. Kao i svaku vecer, u predvorju hotela juniori su se druzili uz razne kartaške i druge igre, poput Yamba. Ja sam sa dankinjama odigrao par partija Seta nakon cega su me potjerale jer sam ih natamburao. Ponekad mi je stvarno drago sto Azra ili Nikola nisu samnom :D. Stigla je i Carlotta te dosta školaraca, pa je palo par upoznavanja i pozdravljanja, nakon cega smo isli u hotel odmoriti pred prilicno bitan sutrasnji dan u kojem se trebamo izvaditi iz govana.